Još jednom.
Milion puta sebi ponovim da neću da se pravdam, al` ne vredi.
Normalno bi bilo da sam sve ovo proživeo o čemu pišem sad u knjizi? A nenormalno je da sam to samo zamislio i kroz virtualu pokušao da se unesem u celu priču ne bih li što bolje umeo da osetim o čemu bih trebalo da pišem?
I još gore, ja bolesnik kojem je jedini cilj bio da se što više unese u ulogu glavnog junaka o kojem piše, a ne onaj koji je, kako sad ispada, to hteo stvarno i sad se ljuti što to nije realnost?
Bilo kako bilo, o tom nekom nema ni slova u knjizi, i to je ono što je bitno.
Zahvaliću se još jednom prijateljima koji su mi puno toga ispričali o BDSM svetu, kako to funkcioniše, ispričali svoje doživljaje i svoje osećaje koji ih zapljusnu kad zakorače iz običnog u taj svet.
Bez njihovih iskustava, teško bih razumeo ljude koji žive taj neki život, samim tim ne bih znao ni da pišem o motivima glavnog junaka.
Zahvalan sam i ovoj koja se ljuti sad što to nije stvarno i onoj drugoj prijateljici koja se ne ljuti, a takođe mi je pomogla u pokušaju da sve to bar kroz reči osetim.
Bez njih ne bih znao šta se dešava u čoveku kada se prepusti i kada pristaje na sve.
I to bi bilo to, jednostavno više nemam nameru gubiti vreme na pravdanja.
Već sam dovoljno vremena izgubio, pola života prođe.
Na kraju, neka sudi i neka misli ko šta hoće, nije mi ni bitno.
Bitno mi je da kad sve bude gotovo, da tad čujem vaše mišljenje o romanu od kojeg mi evo oči pobeleše pisajući ga.
Tad ću videti da li se trud isplati i gde sam to ja.
Za sad sam samo "Neverovatno lud i neverovatno talentovan" kako kaže jedan sjajan pisac i moja divna prijateljica koju rado čitate ovde na Fejsbuku.
Normalno bi bilo da sam sve ovo proživeo o čemu pišem sad u knjizi? A nenormalno je da sam to samo zamislio i kroz virtualu pokušao da se unesem u celu priču ne bih li što bolje umeo da osetim o čemu bih trebalo da pišem?
I još gore, ja bolesnik kojem je jedini cilj bio da se što više unese u ulogu glavnog junaka o kojem piše, a ne onaj koji je, kako sad ispada, to hteo stvarno i sad se ljuti što to nije realnost?
Bilo kako bilo, o tom nekom nema ni slova u knjizi, i to je ono što je bitno.
Zahvaliću se još jednom prijateljima koji su mi puno toga ispričali o BDSM svetu, kako to funkcioniše, ispričali svoje doživljaje i svoje osećaje koji ih zapljusnu kad zakorače iz običnog u taj svet.
Bez njihovih iskustava, teško bih razumeo ljude koji žive taj neki život, samim tim ne bih znao ni da pišem o motivima glavnog junaka.
Zahvalan sam i ovoj koja se ljuti sad što to nije stvarno i onoj drugoj prijateljici koja se ne ljuti, a takođe mi je pomogla u pokušaju da sve to bar kroz reči osetim.
Bez njih ne bih znao šta se dešava u čoveku kada se prepusti i kada pristaje na sve.
I to bi bilo to, jednostavno više nemam nameru gubiti vreme na pravdanja.
Već sam dovoljno vremena izgubio, pola života prođe.
Na kraju, neka sudi i neka misli ko šta hoće, nije mi ni bitno.
Bitno mi je da kad sve bude gotovo, da tad čujem vaše mišljenje o romanu od kojeg mi evo oči pobeleše pisajući ga.
Tad ću videti da li se trud isplati i gde sam to ja.
Za sad sam samo "Neverovatno lud i neverovatno talentovan" kako kaže jedan sjajan pisac i moja divna prijateljica koju rado čitate ovde na Fejsbuku.
Коментари
Постави коментар